Explore the vast range of titles available.

This article examines archival description generated by the archival management software for records creators in Croatia. Authors explain practices with finding aids in records creators and Croatian National Archives institutions. The authors outline the creation and linking of ISAD(G) and ISAAR (CPF) descriptions in the tool-supported practice. The automated creation of an inventory in a human-readable form of “classical” printable finding aid as well as in the EAD3 1.0 XML form is also explained in the article. In the end, considering the significance of finding aids for records and archival management abilities, as well as for information and knowledge sharing abilities of records creators and institutions with archival holdings, the authors propose a maturity model for those institutions based on automation and usability of their finding aids.

Autor razmatra različite IT alate u obradi registraturnog i arhivskog gradiva polazeći od procesa s gradivom, bez obzira na to odvijaju li se oni u primarnoj okolini stvaratelja gradiva ili u sekundarnoj okolini nadležnog arhiva. Oslanja se na model kontinuuma zapisa, zaključak o struci T. Thomassena i propitivanje mogućnosti korištenja IT alata za opis D. Kušena. Rad se nastavlja na prethodno izrađenu komparativnu analizu sustava za upravljanje arhivskim gradivom, no u središtu je pažnje sama funkcionalnost računalne izrade opisa gradiva bez obzira na vrstu IT alata. Autor raspravlja o početnim problemima i propituje mogućnost i smisao primjene generiranja opisa gradiva iz aplikacija te analizira zahtjev za računalno generiranim opisom na primjeru organizacije u kojoj radi.

Stvaratelji gradiva u Hrvatskoj sve više počinju raditi s izvorno digitalnom i digitaliziranom dokumentacijom te prelaze s datotečnih sustava na dijeljenim mapama (engl. file system) na sustave za upravljanje digitalnom dokumentacijom. Prelazak na takve sustave nije lagan proces zbog potrebe integracije s postojećim aplikacijama i mnogim drugim rješenjima koja omogućuju rad s dokumentacijom. Novo okruženje donosi prednosti i izazove za stvaratelje i nadležne arhive. Ovim se radom elaboriraju prednosti koje stvaratelj može postići kvalitetnom implementacijom sustava, ali i ističu izazovi na koje bi stvaratelji i arhivi trebali odgovoriti.

Autori predlažu rješenje za pohranu tekućeg digitalnoga gradiva upravnih ustanova, uz osiguranje njegove autentičnosti, koje se temelji na komponenti državnog oblaka i komponenti ulančanih blokova (engl. blockchain). Takvo rješenje mogle bi koristiti upravne ustanove koje nemaju svoje sustave za upravljanje gradivom, a ono bi se moglo, na temelju dijeljenja iste platforme i funkcija, nadograditi državnim digitalnim arhivom, koji bi tada trebao imati funkciju očuvanja digitalnoga gradiva i njegove autentičnosti. Razvojem komponente ulančanih blokova koja je distribuirana na učesnike sustava (ustanove) i, konačno, razvojem predloženog sustava od povjerenja kao cjeline, ojačavaju se kapaciteti i vjerodostojnost svih upravnih ustanova koje koriste predloženi koncept sustava. Sustav se može nadograditi državnim digitalnim arhivom za arhivski dio digitalnoga gradiva upravnih (i drugih) ustanova.

Autori polaze od činjenice da bi proces uspostave digitalnog arhiva trebao biti planski i sistematično proveden. U radu uvodno obrazlažu potrebu za takvim pristupom. Potom opisuju Agenciju za lijekove i medicinske proizvode kao specifičnog stvaratelja gradiva, jer će ju kasnije koristiti kao primjer konkretne realizacije teorijskih uvjeta za uspostavu digitalnoga arhiva od povjerenja koji može dugoročno očuvati autentične elektroničke zapise. Pri tome opisuju trenutne postupke s dokumentacijom o lijeku te postojeće i nadolazeće standarde njezinoga elektroničkoga formata zapisa. Nakon utvrđivanja postojećeg stanja, autori analiziraju uvjete koje digitalni arhiv mora zadovoljiti kako bi bila uspostavljena i očuvana autentičnost elektroničkih zapisâ i digitalnog arhiva. U sklopu toga apliciraju apstraktni OAIS referentni model na konkretni planirani digitalni arhiv Agencije. Autori nastavljaju s pojašnjavanjem projektnoga pristupa izradi digitalnog arhiva kroz IPA projekt. Završno je prikazana konkretna realizacija apstraktnih zahtjeva analiziranih normi za uspostavu digitalnog arhiva od povjerenja kroz IPA projekt Agencije \"Priprema za eCTD i uvođenje digitalnog arhivskog informacijskog sustava\".

Ovaj članak obrazlaže odnose postmodernosti i arhivistike u teoriji i svakodnevnom radu na kulturnim materijalima u širem smislu. Što je postmoderna i koja su moguća arhivistička stajališta prema njoj? Prikazuju se teze najrelevantnijih autora uz komentar polazišta, argumentacije i znanstvenog utemeljenja suvremenoga tržišta ideja te se potiču određena pitanja iz arhivističke perspektive. Člankom se ukazuje na odnos postmoderniteta spram moderne znanosti, epistemološke tradicije i prijašnjih pokušaja legitimacije znanja. Prva cjelina pokazuje konstrukciju moderne arhivistike, druga cjelina obuhvaća implikacije njezinih načela, a treća je cjelina orijentirana na današnju legitimaciju institucija. Svaka cjelina predlaže drugačije pristupe od trenutno dominantnih. Poznavanje utjecaja moći omogućuje propitivanje uloge arhiva u suvremenom društvu i mjesta arhivistike u sustavu znanosti. Svijest o epistemološkoj izgrađenosti načela potiče drugačije razumijevanje utvrđenih jedinica te skreće pažnju arhivista prema gradivu kao kulturnom znaku koji se tumači iz suvremenih okolnosti. Konačno, naznačena je mogućnost vlastite legitimacije diskursa i utemeljenja politike arhiva usporedno s raspoloživim tehnologijama. Postmoderna promatra arhive u njihovoj suvremenosti.

Ovaj članak obrazlaže odnose postmodernosti i arhivistike u teoriji i svakodnevnom radu na kulturnim materijalima u širem smislu. Što je postmoderna i koja su moguća arhivistička stajališta prema njoj? Prikazuju se teze najrelevantnijih autora uz komentar polazišta, argumentacije i znanstvenog utemeljenja suvremenoga tržišta ideja te se potiču određena pitanja iz arhivističke perspektive. Člankom se ukazuje na odnos postmoderniteta spram moderne znanosti, epistemološke tradicije i prijašnjih pokušaja legitimacije znanja. Prva cjelina pokazuje konstrukciju moderne arhivistike, druga cjelina obuhvaća implikacije njezinih načela, a treća je cjelina orijentirana na današnju legitimaciju institucija. Svaka cjelina predlaže drugačije pristupe od trenutno dominantnih. Poznavanje utjecaja moći omogućuje propitivanje uloge arhiva u suvremenom društvu i mjesta arhivistike u sustavu znanosti. Svijest o epistemološkoj izgrađenosti načela potiče drugačije razumijevanje utvrđenih jedinica te skreće pažnju arhivista prema gradivu kao kulturnom znaku koji se tumači iz suvremenih okolnosti. Konačno, naznačena je mogućnost vlastite legitimacije diskursa i utemeljenja politike arhiva usporedno s raspoloživim tehnologijama. Postmoderna promatra arhive u njihovoj suvremenosti.