Explore the vast range of titles available.

Unlike official history, which takes long and impersonal strides through the past, The Shipwreck at Gnalić describes individual human destinies that convey the story of the late Renaissance period throughout Europe and the Mediterranean as uncovered at the site of the shipwreck. Transiting the permanent route between Venice and Constantinople, the ship Gagliana grossa , formerly known as Lezza, Moceniga e Basadonna , symbolically connected two apparently opposing, yet tightly interwoven worlds. The stunning objects that spent four centuries at the bottom of the sea briefly made the Gnalić shipwreck famous in the 1960s and 1970s, but only in recent years has the scholarly community finally started collecting all the available information hidden in museum collections, at the shipwreck site, and in the archives. After many years of effort by the authors of this publication, the University of Zadar restarted the research in 2012 thanks to the support of many domestic and foreign institutions and organisations that, through their participation, continue to contribute to the successful realisation of project activities. The reconstruction of ancient events was successfully started by Astone Gasparetto in the 1970s. After a long pause, the painstaking work was undertaken by Mauro Bondioli, who, through dedicated archival work at the State Archives in Venice, discovered hundreds of documents and pieced them together into a multi-layered historical story, which is summarised in the second part of the book.

U članku se analizira sačuvana predromanička skulptura iz Biograda koja se temeljem stilskih i likovno-morfoloških karakteristika nastoji grupirati u homogene skupine i atribuirati klesarskim produkcijama djelatnima od posljednjih desetljeća 8. do kraja 9. stoljeća. Najveći broj ulomaka prepoznat je kao rad nedavno definiranog klesarskog ateljea nazvanog Radionica plutejâ zadarske katedrale, a čije je djelovanje pritom okvirno datirano u posljednja desetljeća 8. i(li) na sami početak 9. stoljeća. Nekoliko ostalih ulomaka povezano je s klesarskim radionicama djelatnima u vrijeme hrvatskih knezova Trpimira i Branimira, a čime su ujedno datirani oko sredine, tj. u posljednju četvrtinu 9. stoljeća. Za većinu preostalih reljefa bilo je tek moguće ustvrditi da pokazuju karakteristike zreloga predromaničkog stila 9. stoljeća, dok su dva zanimljiva ulomka temeljem njihovih stilskih karakteristika datirana u nešto kasnije razdoblje, jedan u sredinu 11., a drugi u prvu četvrtinu 12. stoljeća. Konačno, analizom i atribuiranjem jednog pilastra koji je naknadno preklesan u arhitrav, a koji je pronađen u zadarskoj crkvi Sv. Krševana, utvrđena je kronološka distinkcija između dviju ranih klesarskih produkcija djelatnih na širem zadarskom području, a od kojih je jedna Radionica plutejâ zadarske katedrale, pa se time ujedno uspjelo doći i do preciznije datacije najveće grupe predromaničkih reljefa iz Biograda.

U članku se u jedinstvenu likovno-morfološku cjelinu okupljaju reljefi pronađeni u Galovcu, Biogradu i Zadru, ali i u Novalji na otoku Pagu. Prepoznati su kao produkti iste klesarske radionice za koju se, po njezinim najkvalitetnijim i najreprezentativnijim djelima pronađenima u zadarskoj katedrali, predlaže naziv Radionica plutejâ zadarske katedrale. Okupljena grupa reljefa pokazuje osobine rane predromaničke skulpture, a to se podjednako iščitava iz načina njihove izvedbe (meka modelacija, rahlije postavljeni motivi), kao i u prevladavajućoj motivici ranokršćanske provenijencije. Uzimajući u obzir veličinu raspravljanih reljefa i lokalitete na kojima su pronalaženi, autor dolazi do zaključka da se radi o dijelovima liturgijskih instalacija većih ranokršćanskih crkava koje su obnovljene u kasnome 8. ili ranom 9. stoljeću.

Wealth and family privilege are no match for the brutal forward march of two armies intent on eliminating each other. As a teenager, Anastasia Saporito discovered just that truth as she and her family found themselves exiled, vulnerable, and no longer able to call on their societal standing and accumulated riches as the Soviet and German armies converged during World War II. Saporito recounts in vivid detail the difficulties of her childhood as the daughter of White Russian aristocrats forced to flee their native Russia for refuge in Yugoslavia. In Ancient Furies.

Kao preduvjet bilo kakvog znanstveno utemeljenog istraživanja prošlosti, gradivo različitih institucija i osoba sačuvano u arhivima predstavlja prvorazredno vrelo za sagledavanje njihove povijesti. Stoga je bitno poznavati okolnosti u kojima je pojedino pisano gradivo nastalo, gdje se čuvalo i kada je kao takvo dospjelo (većinom od sredine 19. stoljeća pa nadalje), u arhive, knjižnice, muzeje i druge ustanove na čuvanje. Napose, kakvu je važnost ono imalo u matičnoj instituciji u kojoj je ili za koju je nastalo. Jednostavnije rečeno, treba poznavati provenijenciju arhivskoga gradiva kako bi se ono moglo ispravno vrednovati. U ovom radu prikazat će se povijest stvaranja arhiva rogovske opatije (zajednički naziv za benediktinski samostan Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu n/m, kasnije samostan Sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu).