Journal Article

THE BASSEGLI-GOZZE PALACE IN DUBROVNIK SPATIAL GENEALOGY AND ARCHITECTURAL FEATURES/PALACA BASILJEVIC-GUCETIC U DUBROVNIKU POVIJESNO-PROSTORNI RAZVOJ I ODLIKE ARHITEKTURE

Dundovic, Boris

2018

Overview

Palaca Basiljevic-Gucetic [Bassegli-Gozze] u Dubrovniku sastavni je dio stambenoga bloka omedenog trima znacajnim javnim prostorima povijesne gradske jezgre: Bunicevom poljanom na juznoj strani, Gundulicevom poljanom na zapadnoj te Pred dvorom na njegovoj istocnoj strani. Danas palaca Basiljevic-Gucetic cini tek manji dio bloka, no kljucni je cimbenik njegova povijesno-prostornog razvoja. Iako cini bitan dio gradskoga tkiva povijesne jezgre i sadrzi brojne arheoloske i povijesne slojeve, upravo stambena arhitektura Dubrovnika cesto ostaje nedovoljno istrazena. Ovaj rad stoga donosi dosad nepoznatu prostornu genezu palace, predstavlja njenu vaznost u urbanom i drustveno-kulturnom tkivu grada, te opisuje funkcionalne i oblikovne odlike njene arhitekture. Najraniji slojevi danasnje palace Basiljevic-Gucetic upisani su u njenu prizemnu zonu. Arheoloskim istrazivanjima podno Buniceve poljane, koja je vodio J. Stosic 1984. i 1985. godine, otkriven je ostatak kasnoantickoga obrambenog zida. Njegova orijentacija i debljina od oko dva metra odgovaraju zidu prisutnom u prizemnoj razini palace, sto podupire teoriju Z. Pekovica i K. Babic o takozvanom katedralnom kastelu, gdje je obrambeni zid bio sastavnim dijelom fortifikacijskoga sustava. Stovise, zid se u prizemnoj zoni palace prekida upravo na mjestu gdje bi se njegov smjer spojio sa zidom jednake debljine koji se pruza od Knezeve kule ugradene u Knezev dvor, pa se tako moze pretpostaviti njegov tocan smjer i polozaj. To potvrduje i plan grada iz 1607./1608. godine koji, iako jasno prikazuje kako zida u to doba vise nema, ipak ukazuje na to da su zemljista i dalje pratila vlasnicke odnose. Da je dio koji je pripadao katedralnom kastelu ostao neizgraden, cita se ponajprije u izmaknutoj liniji istocnoga procelja, uvucenoj upravo na mjestu gdje je u tlocrtu prizemlja smjesten ostatak obrambenoga zida. Do sredine 17. stoljeca prostor danasnje Gunduliceve poljane bio je gusto naseljen. Ondje je dubrovacka plemicka obitelj Gucetica (Gozze) vec posjedovala nekoliko zemljista prije negoli je 1659. godine Marko Sorkocevic (Sorgo) prodao Vladislavu Guceticu i zemljiste s palacom pred ulazom u katedralu. No, u travnju 1667. godine Dubrovnik je pogoden razornim potresom i vecina je izgradnje pritom unistena. Kako bi grad dobio kvalitetne javne prostore, nakon potresa odluceno je da ce danasnja Gunduliceva poljana ostati neizgradena. Izvornom je zemljistu palace Basiljevic-Gucetic pritom omoguceno i pripajanje dijela javnoga prostora pred dvorom kako bi se stvorilo kontinuirano istocno procelje stambenoga bloka. Tako je stambeni blok na istocnoj strani Gunduliceve poljane dobio svoj danasnji tlocrtni oblik. U Dubrovnik je nakon potresa pridoslo mnostvo stranih arhitekata i graditelja koji su iz Italije donijeli jaka barokna i klasicisticka stilska stremljenja. To se manifestiralo i u izgradnji stambenih palaca i kuca, poglavito onih s proceljima na glavnim gradskim trgovima. Palaca Basiljevic-Gucetic u tom je razdoblju cinila veci dio stambenoga bloka sto svojim istocnim proceljem gleda na Knezev dvor. Omedena palacom Ranjina (Ragnina) sa sjeverne strane, a svojim jugozapadnim dijelom povezana s palacom Sorkocevic-Gucetic, cinila je veliku patricijsku kucu s ugradenim elementima prijasnjih razdoblja, od kojih se isticu krizni svodovi i kapiteli polustupova iz sjevernoga dijela palace, a gustijerna s pretpotresnom inacicom grba Gucetica podno nekadasnjega glavnog stubista na juznom dijelu palace. Stubiste u obliku slova L, kojeg bacvasti svod sadrzi rokoko stukaturne ornamente, vodi do reprezentativne etaze gdje je primaca dvorana (saloca) od njega odvojena zidom s dva otvora plitkih lukova. Umjesto zaglavnih kamenova, na tim su lukovima prisutni maskeroni u obliku grotesknih bradatih staraca, tipicni za talijanski manirizam. Crtez iz prve polovice 19. stoljeca salocu prikazuje kao jedinstvenu prostoriju, sto ukazuje kako je danasnja podjela toga dijela palace rezultat kasnijih pregradnji. Iz toga oslikanoga primaceg salona prelazilo se u pinakoteku, kojom je zapocinjao niz reprezentativnih prostorija orijentiranih prema Knezevu dvoru. Iz saloce se moglo uci i u blagovaonicu, kojom je pak zapocinjao niz gospodarskih prostorija sto su gledale na Gundulicevu poljanu. Mnoge od reprezentativnih prostorija sadrzavale su stuko elemente te oslikane zidove i stropove, a to je u velikoj mjeri ocuvano i do danas. Zbog svoga bogatog oblikovanja i uredenja palaca je 1818. godine posluzila za smjestaj caru Franji I. i njegovoj supruzi tijekom posjeta Dubrovniku. Tomu je svjedocila i ploca postavljena iste godine na istocno procelje. U to je vrijeme vlasnik palace bio Pavao Basiljevic-Gucetic, koji je sest godina ranije ozenio francusku plemkinju Anicu Calogan de Valois i pritom opremio palacu najmodernijim pariskim namjestajem. Pavao je rodonacelnik loze Basiljevic-Gucetic, pridodavsi 1806. godine majcino prezime ocevu kako bi mogao prihvatiti nasljedstvo posljednjega Basiljevica. Nakon 1853. godine, kada palacu nasljeduje njihov sin Baldo, palaca je okomito podijeljena na dvije kuce. Sjeverna je kuca prodana Lucijanu Pucicu (Pozze) i danas je poznata kao palaca Bassegli-Gozze-Katic te je pojedinacno zasticeno kulturno dobro. Juzni je dio palace nakon podjele dobio svoje prepoznatljivo neoklasicisticko istocno procelje, na kojem se nasao i kameni grb obitelji Basiljevic-Gucetic te karakteristicni otvori loggie na drugom katu. A 1902. i 1903. godine izradeni su i planovi uredenja procelja prema Bunicevoj poljani, koje sadrzi glavni ulazni portal u palacu. Procelje prema Gundulicevoj poljani zadrzalo je do danas svoje izvorne oblikovne znacajke, uz manje zahvate ujednacavanja prozorskih okvira. Palaca je u vlasnistvu obitelji Basiljevic-Gucetic ostala sve do polovice 20. stoljeca, kada je njen vlasnik bio Vito Basiljevic-Gucetic, a od 1937. godine i Vlaho Basiljevic-Gucetic. Vitino vlasnistvo na drugome katu palace 1959. godine nasljeduje njegova pokcerka Linda, koja ga je poslije donirala sestrama Druzbe Kceri milosrda s Korcule. Godine 1981. stan je na reprezentativnoj etazi kupila Anka Cicovacki, koje potomci i danas ondje zive te se aktivno zalazu za zastitu i obnovu palace, kao i za afirmaciju njene uloge u razvoju toga dijela gradskoga tkiva povijesne jezgre Dubrovnika.

• Publisher: Sveuciliste U Zagrebu
• Subject: Genealogy